U daljini huči, bijesni i sijeva. Tutnji i urliče, vjetar pred njom pjeva.. Oluja se bliži. Oblake goni. Kroz crnilo neba bljesak se lomi. Teške kapi na zemlju se slile. Poput guste zavjese na kraj predstave su stigle.. Odjednom- prasak! Još gotovo nije! Podivljala priroda zube ne krije! Al ipak.. Polako se smiruje.. Dok munja još nebom leti, parajuć oblake, nekom drugom. mjestu.. prijeti..