Zaustavljen trenutak..jutarnja slika..

Ranom zorom,

okupanom mirisom,

promatram kako oblaci bijeli-

sjajniji postaju,

gurajuć sive

nebom putuju.

Tko će pobijediti,

dan obojiti,

vrijeme odrediti?

Svijetle se rubovi bijelih jastuka

tjerajuć sive magle..

bez prestanka.

Kao da slikar bijelom nijansom prekriva,

kistom pahulje popravlja,

svjetlošću nebo obasja. 

Gledam nebo kako rađa dan, 

u tišini zore,

čini mi se kao da promatram 

beskrajno more.

Predahnem,

oči zatvorim, 

udahnem- 

i pomislim:

Ništa ovom svijetu ne fali,

samo ako čovjek 'sada' i 'ovdje' 

ne zaboravi..

Ako se ne izgubi u brigama, 

problemima, tugama..

Onim od jučer 

ili onima što će tek doći..

tako bar misli..

iako ništa nije u njegovoj moći..