Zaustavljen trenutak..jutarnja slika..

Ranom zorom,

okupanom mirisom,

promatram kako oblaci bijeli-

sjajniji postaju,

gurajuć sive

nebom putuju.

Tko će pobijediti,

dan obojiti,

vrijeme odrediti?

Svijetle se rubovi bijelih jastuka

tjerajuć sive magle..

bez prestanka.

Kao da slikar bijelom nijansom prekriva,

kistom pahulje popravlja,

svjetlošću nebo obasja.

Gledam nebo kako rađa dan,

u tišini zore,

čini mi se kao da promatram

beskrajno more.

Predahnem,

oči zatvorim,

udahnem-

i pomislim:

Ništa ovom svijetu ne fali,

samo ako čovjek 'sada' i 'ovdje'

ne zaboravi..

Ako se ne izgubi u brigama,

problemima, tugama..

Onim od jučer

ili onima što će tek doći..

tako bar misli..

iako ništa nije u njegovoj moći..

Comments

Da je meni...

Na tom svijetu, de sme mi? Sunce svijeti, dežđ curi. Pod oblukem ftić popijeva, sred dvorišća mačka zijeva. Izde jan ja dien pri kraju, ispod brajde sam kak f raju. Da je meni tuj prespati, jutra snena ž njim si fkrasti... Autorica: Marija Grah, 1.5.2025.

Pesluhni..

Mieglo, bielo, gusto. Z nuožem ju rezoti mareš. Zeplalo sa funju husto, nič ne vijdiš kum ged sa ekranaš. Tišino, belino, snieg ped škernjumi škripi, a manje sa, sume izde mule, tok steji.. Pesluhni, s firunjco, šušljo snieg fneduol. Pesluhni, perhne ftič adzgeri , z hrausto ne buor. Pesluhni, mieglo šlojer spuščo. Med grunje je uopol, ne snieg. Fute tišine, fute beline, zospol je noš brieg..

Bednjo v sarce..Šimekevo vijolino..

Kokev je te mejki zvuk, ko sa te čuje, rezbijo muk? Pelajku, stihego prične, a te po vesele zefućne! I tok ritem vudiro ko tečne v sarce diro! Fljetne eberne, kiklju zevarne. Lijeve po dasne se prigne, nuogo nuogu stigne.. Tuljike rodesti nejsi ko si ju sauki rod prejsi! Ali sume muzikunt prouvi sauku žicu peznu i nuotu prof etprouvi. Njegevi parsti tok žice glaudiju do cijelu družinu ne nuoge vobiju! (u sjećanje na dragog Šimeka, njegovu violinu i sve naše trenutke radosti..)

Probuđena misao

Search This Blog