Zaustavljen trenutak..predvečerje

U predvečerje tiho, 

kad mrak se na tlo spusti, 

nebo prekriju oblaci,

plavo-sivo-gusti..

Tišina preuzima scenu,

otpušta dnevnu vrevu,

čovjek spušta ramena 

i- 

pogleda uprtog u nebo

dnevni obračun sprema..

U mislima prevrće popis i 

ne primjećuje kako nebo mijenja opis

pa kvačice, minuse upitnike piše, 

od popisa zaboravio da uopće diše..

Nesvjestan tišine obojane plavom

i zrikavca što šeće travom

i povjetarca što svjež zrak nosi

i komarca što zuji u kosi..

Izgubio se čovjek u planovima svojim,

zaboravio da samo SADA postoji. 

Sutra je daleko, dalje od neba..

Jučer je prošlo 

i samo u mislima vreba.

Samo se SADA broji,

sve ostalo ne postoji...