Zaustavljen trenutak..tišina..

U jednom trenutku- potpuna tišina.. 

Onaj osjećaj kad sve utihne. Sama. Tako predivno sama.. 

Ne vjerujem vlastitim ušima.. Iščekujem neki zvuk. Glas. Nešto.. Ali..

Nema ničega. Samo zvuk prirode oko mene, osjećaj topline na mom licu i grč iščekivanja. Još uvijek.. 

5 sekundi, 10 sekundi... Čini se kao vječnost.. 

A onda odjednom, konačno--odahnuh. Onako duboko.. iz pete.. 

Još uvijek s jednim napetim uhom. 

Nakon 3 duuuge sekunde odlučih da mogu prestati.

I opustih se, ramena sama padnu dolje, noge otežaju i cijelim tijelom prostruje trnci krajnjeg zena.. Tišina..