kližući po njima,
na rubu nestanka.
Svjetlucaju jutros,
na zrakama sunca,
njišući se na povjetarcu,
bez prestanka.
Odjednom,
bijela maglica iznad livade se podigla,
i nakon plesa sa zrakama sunca,
u čarobnoj tišini je iščezla.
Poput nijemog filma,
priroda se otkriva.
U tišini jutra,
magija života
se sakriva..
Tako jednostavno,
tako lijepo,
tako blizu,
a tako daleko..
Comments
Post a Comment