Ponekad ležim
dok misli mi plove.
Čas trče u javu,
čas bježe u snove.
Spavala bih
al nemir mi ne da,
budna bih bila,
al oko se preda.
U stanju tome
misli se pletu.
Zabrinute, ozbiljne, smiješne..
Poput balona,
lovim ih u letu.
Skupljam ih pažljivo,
lebde,
a ja ih slažem.
Po grupama i hitnosti-
važem.
I odjednom,
u trenu,
svi baloni prema nebu krenu.
Pobjegli u moje snove,
i svojim bojama oslikali
neke svodove nove..
Comments
Post a Comment