Obožavam hladna jutra,
kad s dekom se kavica pije,
i vesta na ramenu meka,
i tišina u zraku se smije..
Magla se jutarnja diže
dok sunce iznad šume se zlati,
diže se
više i više
i toplim me zrakama prati.
Al najljepši dio je ipak
taj svjež, hladan zrak,
taj sasvim jedinstveni miris
što rastjeruje ranojutarnji mrak..
Lagan, svjež, hladan,
povjetarcem jutarnjim nošen,
kad sunce se visoko digne,
bit će ljetnim vrućinama pokošen.
Mieglo, bielo, gusto. Z nuožem ju rezoti mareš. Zeplalo sa funju husto, nič ne vijdiš kum ged sa ekranaš. Tišino, belino, snieg ped škernjumi škripi, a manje sa, sume izde mule, tok steji.. Pesluhni, s firunjco, šušljo snieg fneduol. Pesluhni, perhne ftič adzgeri , z hrausto ne buor. Pesluhni, mieglo šlojer spuščo. Med grunje je uopol, ne snieg. Fute tišine, fute beline, zospol je noš brieg..

Comments
Post a Comment