Noć oluju sa sobom donijela,
vjetar i munje nebom pronijela.
Puše, prijeti, šušti,
nemirne trenutke nagovješta
i kapi kiše
iznenada na zemlju spusti.
Ni bljesak ni grmljavina
ni tresak što iščekujete
nije tako zastrašujuć
kao vjetar koji silovito vije.
Kao da je s krova svijeta
punom snagom sletio,
među stabla, među kuće,
ruke svoje ispružio.
Obgrlio ih i zviždeći zaplesao,
prizivajuć jesen,
lišće s grana skinuo..
Ti... Ti ne znaš ni sama koliko si snažna, koliko ovom svijetu značiš, koliko je tvoja sudbina važna... Zastani malo, udahni. Ugledaj samu sebe. Otvori vrata zrakama svoje svjetlosti... Predahni. Ti nosiš u sebi samo svoj svemir, satkan od raznobojnih nijansi života. Tvoje su niti sapletene s tuđim, Ti si Neponovljiva kombinacija vrednota... U njima sjajiš, njima se ponosi. I znaj- tvoj svemir ovom svijetu itekako doprinosi... Autor: Marija Grah, 27.10.2024.
Comments
Post a Comment