Noć oluju sa sobom donijela,
vjetar i munje nebom pronijela.
Puše, prijeti, šušti,
nemirne trenutke nagovješta
i kapi kiše
iznenada na zemlju spusti.
Ni bljesak ni grmljavina
ni tresak što iščekujete
nije tako zastrašujuć
kao vjetar koji silovito vije.
Kao da je s krova svijeta
punom snagom sletio,
među stabla, među kuće,
ruke svoje ispružio.
Obgrlio ih i zviždeći zaplesao,
prizivajuć jesen,
lišće s grana skinuo..
Mieglo, bielo, gusto. Z nuožem ju rezoti mareš. Zeplalo sa funju husto, nič ne vijdiš kum ged sa ekranaš. Tišino, belino, snieg ped škernjumi škripi, a manje sa, sume izde mule, tok steji.. Pesluhni, s firunjco, šušljo snieg fneduol. Pesluhni, perhne ftič adzgeri , z hrausto ne buor. Pesluhni, mieglo šlojer spuščo. Med grunje je uopol, ne snieg. Fute tišine, fute beline, zospol je noš brieg..

Comments
Post a Comment