Lišće

U ljetno prijepodne vjetar vijori.
I prvo lišće nosi,
ravno prema mojoj kosi.
Ljutito grane njiše.
I viče:
Ljeta nema više!
A ja očarana zlatnom bojom,
što je s grana sipa,
gledam lišće u plesu,
dok radost me štipa!
Osmijeh mi razvukla,
sreća mi se u srce zavukla.
Stojim usred prvog žutog vrtloga
i veselim ti se jeseni draga..
Veselim se tvojim toplim bojama,
ugodnim danima,
prohladnim predvečerjima
i narančastim granama..