Skip to main content

Moram li baš sve?


Sjedim u tišini sobe i nabrajam:

sutra moram izraditi nove dokumente, 

provjeriti pristigle odgovore, 

pomoći oko izrade brošure, 

asistirati oko izrade likovnog rada, 

treba mamu odvesti u nabavu, 

sestra treba prijevoz na posao… 

Toliko toga moram.. a od svega sam odjednom umorna.. i više mi se ne da.. i nije mi jasno zašto MORAM.. Zašto MORAM? TKO kaže da MORAM? 

I tad se upali lampica u mojoj glavi, mojoj ludoj glavi.. i shvatim da sam JA ta koja govori moram. 

Probudi se buntovnica u meni i šapne: 

A što bi se dogodilo da ne mogu? 

Što bi se dogodilo da ostanem ležati u bolnici? 

Što bi se dogodilo da me nema? 

Tko bi to sve odradio? Kako bi se snašli? Bi li svijet stao? 

NE BI. 

Izlazim na ulicu.

Gledam život oko sebe. Gledam ljude. Gledam grad. 

Sunčano je. Proljetni vjetar lagano puše. Sunčeve zrake igraju se kroz krošnje drveća. 

Život ide dalje… 

Nitko osim mene nije stao. 

A ja stojim.. Odjednom svjesna života oko sebe. Odjednom svjesna jednostavnosti situacije..

..i gledam..

Koliko čarobnih trenutaka uopće ne primijetimo jer mislimo da se život skriva u našem rasporedu? 

Treba iskoristiti svaki trenutak, jel da? 

Samo nekako, nakon svega, mislim da ljudi potpuno pogrešno tumače tu rečenicu. 

Da, treba iskoristiti svaki trenutak!

Ali ne, ne na jurnjavu i ne na zbijanje još više obaveza u dnevni raspored da bismo osjetili da smo zaista iskoristili dan. Ne, nije to bit!

Bit je biti OVDJE I SADA! Pusti sutra. Izbriši popis. Napiši drugi. Zaboravi MORAM. 

Napiši: 

želim...

trebala bih...

i dodaj: NIŠTA se neće dogoditi ako to danas preskočim i provedem malo vremena sama sa sobom.. jer život je jedan.. jer život je moj.. a ja sam sebi prva! 

Razmislite.. nije li to jednostavno? Morate li baš sve, baš danas, baš ovog trena, baš za sve? 

A onda uzmite taj popis, olovku i prekrižite sve što možete preskočiti, dodijeliti nekome drugome, bez čega možete, što ionako nije vaš posao, što ste putem preuzeli od nekoga, što svakako mogu i bez vas...

Zanimljivo...odjednom popis više nije tako dug, jel da?

I zastanite nekad u danu. Zagledajte se oko sebe. Primijetit ćete neku sasvim novu prirodu oko vas.. i u sebi.. 




Comments

Popular posts from this blog

Ti...

  Ti... Ti ne znaš ni sama koliko si snažna, koliko ovom svijetu značiš,  koliko je tvoja sudbina važna... Zastani malo,  udahni.  Ugledaj samu sebe. Otvori vrata zrakama svoje svjetlosti... Predahni. Ti nosiš u sebi samo svoj svemir, satkan od raznobojnih nijansi života. Tvoje su niti sapletene s tuđim, Ti si Neponovljiva  kombinacija  vrednota... U njima sjajiš, njima se ponosi. I znaj- tvoj svemir ovom svijetu itekako doprinosi... Autor: Marija Grah, 27.10.2024.

Da je meni...

  Na tom svijetu, de sme mi? Sunce svijeti, dežđ curi. Pod oblukem ftić popijeva, sred dvorišća mačka zijeva. Izde jan ja dien pri kraju, ispod brajde sam kak f raju.  Da je meni tuj prespati, jutra snena ž njim si fkrasti... Autorica: Marija Grah, 1.5.2025. 

Petar Preradović, pjesma Mujezin: 'Sunce žarko sjeda I skoro će sjest. Stalna na tom svietu Samo miena jest.'

Hladno mi je.  Tišina u dvorištu bolnice.  6.14.  Sunce tek proviruje.  Vjetar puše.  Sjedim i gledam kako ljudi dolaze, prolaze, žure.. Pognutih glava, zabrinuta pogleda. Jedni u jaknama, drugi u sandalama.. Neobično.  I pomislim: nema pravila. Ni u čemu. Jednostavno, nema pravila. Sjedim šutke i mislim kako?.. Kako sam dospjela ovdje? Gdje sam krivo skrenula? Ili sam možda dobro skrenula, ali to još ne znam?  Ući ću u tu zgradu i osjećam- za mene će se sve promijeniti.  Vjetar i dalje puše. Ljudi i dalje prolaze. Ja i dalje šutke sjedim.. Toliko misli u glavi.. Sve ih ušutkavam stalno ponavljajući, kao vječitu mantru, 'sada i ovdje'.  I gledam oko sebe.. Svjesna da ću za koju minutu ući u mjesto 'bez pogleda'. Onaj osjećaj privremenog ulaska u kavez.  I već se unaprijed veseliš trenutku izlaska.. Ali znam, osjećam, duboko u sebi, više ništa neće biti isto..  I neka..  Neka ne bude...