Skip to main content

Petar Preradović, pjesma Mujezin: 'Sunce žarko sjeda I skoro će sjest. Stalna na tom svietu Samo miena jest.'



Hladno mi je. 

Tišina u dvorištu bolnice. 

6.14. 

Sunce tek proviruje. 

Vjetar puše. 

Sjedim i gledam kako ljudi dolaze, prolaze, žure.. Pognutih glava, zabrinuta pogleda. Jedni u jaknama, drugi u sandalama.. Neobično. 

I pomislim: nema pravila. Ni u čemu. Jednostavno, nema pravila.

Sjedim šutke i mislim kako?.. Kako sam dospjela ovdje? Gdje sam krivo skrenula? Ili sam možda dobro skrenula, ali to još ne znam? 

Ući ću u tu zgradu i osjećam- za mene će se sve promijeniti. 

Vjetar i dalje puše. Ljudi i dalje prolaze. Ja i dalje šutke sjedim..

Toliko misli u glavi.. Sve ih ušutkavam stalno ponavljajući, kao vječitu mantru, 'sada i ovdje'. 

I gledam oko sebe..

Svjesna da ću za koju minutu ući u mjesto 'bez pogleda'. Onaj osjećaj privremenog ulaska u kavez. 

I već se unaprijed veseliš trenutku izlaska..

Ali znam, osjećam, duboko u sebi, više ništa neće biti isto.. 

I neka.. 

Neka ne bude... 


Comments

Post a Comment

Popular posts from this blog

Pesluhni..

Mieglo,  bielo,  gusto. Z nuožem ju rezoti mareš. Zeplalo sa funju husto, nič ne vijdiš kum ged sa ekranaš.  Tišino,  belino,  snieg ped škernjumi škripi,  a manje sa,  sume izde mule,  tok steji.. Pesluhni,  s firunjco, šušljo snieg fneduol. Pesluhni,  perhne ftič adzgeri , z hrausto ne buor.  Pesluhni,  mieglo šlojer spuščo. Med grunje je uopol,  ne snieg.  Fute tišine, fute beline, zospol je  noš  brieg.. 
Post a Comment
Read more

Bednjo v sarce..Šimekevo vijolino..

                                                                                                                Kokev je te mejki zvuk, ko sa te čuje, rezbijo muk? Pelajku, stihego prične, a te po vesele zefućne!  I tok ritem vudiro ko tečne v sarce diro! Fljetne eberne, kiklju zevarne. Lijeve po dasne se prigne, nuogo nuogu stigne.. Tuljike rodesti nejsi ko si ju sauki rod prejsi!  Ali sume muzikunt prouvi sauku žicu peznu i nuotu prof etprouvi.  Njegevi parsti tok žice glaudiju do cijelu družinu ne nuoge vobiju!  (u sjećanje na dragog Šimeka, njegovu violinu i sve naše trenutke radosti..) 
Post a Comment
Read more

Beljautvo

  Kok ja bile,  ko vum peviem, pred manu ja targol, jo po ze njiem. Red pe red keruzo sa pebrolo. Ž njive sma edešli, ze numi sume mieglo ja estaulo. Cielu nuoć sa ter bieljile, ner po ner sa prof i spile. F tmice tarde niše ze pumet maurol nie, nie nus brigo bile če sa koj zezvie. Paklje beljautve tmico sa rezešlo, a jo sum po sa žnjiem de kuonco življanjo zešlo. Marija Grah, 11.10.2023.
Post a Comment
Read more