Skip to main content

Trenutak kad je sve stalo..

 

Taj trenutak postao je dio mene...zauvijek.. Taj trenutak kad život staje, a ti hrabro stojiš nekoliko minuta, 

čine ti se kao vječnost, 

i racionaliziraš kako je sve u redu. Riješit ćemo. 

Taj trenutak.. 

Potpuno svjesno umanjuješ značaj onoga što si čuo. 

Taj trenutak.

Čini ti se kao da je sve u redu. Sve se može popraviti. Nije tako strašno. 

I tada shvatiš..

da se ničega u životu nisi bojao više nego ovoga..

da ne postoji ništa u tvom životu važnije od tebe same..

Ništa.

I shvatiš- JA imam moć da upravljam svojim životom, to je moj život!

Ja sam ta koja može ozdraviti samu sebe, ja sam ta koja određuje smjer i smisao svog života, ja sam ta koja nikada ne smije odustati od same sebe.

Svi ostali..nisu važni.

Svi ostali..nisu tu.

Svi ostali..bave se svojim životima ili bar tako misle..

možda se njhovi životi bave njima..

jer kažu to je normalno.

Zaista?

Ne bih rekla.. 😊

Budite sami sebi prvi!

I ne, to nije sebično. To je nužno. Da biste svima ostalima bili dobri- budite sami sebi prvi!

Comments

Popular posts from this blog

Da je meni...

  Na tom svijetu, de sme mi? Sunce svijeti, dežđ curi. Pod oblukem ftić popijeva, sred dvorišća mačka zijeva. Izde jan ja dien pri kraju, ispod brajde sam kak f raju.  Da je meni tuj prespati, jutra snena ž njim si fkrasti... Autorica: Marija Grah, 1.5.2025. 

Ti...

  Ti... Ti ne znaš ni sama koliko si snažna, koliko ovom svijetu značiš,  koliko je tvoja sudbina važna... Zastani malo,  udahni.  Ugledaj samu sebe. Otvori vrata zrakama svoje svjetlosti... Predahni. Ti nosiš u sebi samo svoj svemir, satkan od raznobojnih nijansi života. Tvoje su niti sapletene s tuđim, Ti si Neponovljiva  kombinacija  vrednota... U njima sjajiš, njima se ponosi. I znaj- tvoj svemir ovom svijetu itekako doprinosi... Autor: Marija Grah, 27.10.2024.

Stara duša...

  Ja sam 'stara duša'. Volim miris starih drvenih kuća, našitih stolnjaka, predmete iz prošlih života, stare običaje. Ja sam 'stara duša'. Volim zapise prošlih vremena, stare slike, poznate utabane staze kojima sam kročila, draga mjesta. Ja sam 'stara duša'. Sad tek osjećam duhove svojih predaka u sebi. Otišla sam. Vratila se… …jer što ti je suđeno, ne može ti biti otuđeno. Ni sreća. Ni uspjeh. Ni dharma. Ni karma... Ja sam 'stara duša' jer… jesi li ikada jeo na zemlji, usred napola okopane njive kukuruza? Znaš li kako godi taj dodir zemlje?   …jesi li ikada zastao usred napola iskopane njive krumpir? Znaš li kako miriše ta zemlja? …jesi li ikada vilama pravio voz? Znaš li kako miriše još od sunca toplo sijeno? Ja sam 'stara duša' jer… jesi li se ikada spuštao strmom livadom do izvora s kojeg si nosio vodu za piti? Znaš li kako je ta voda slatka? …jesi li ikada svakoga dana prolazio šumom, čudeći se tom šuštanju lišća, igr...