Skip to main content

Tko si ti?


 

'Kako razmišljaš takav ćeš i biti!' poznata je rečenica dr. Dyera. Postoji još nekoliko sličnih no prva verzija ovog razmišljanja povezuje se s Budom. Buda je rekao: 'O čemu god redovnik razmišlja, što razmatra, što njegove misli slijede to postaje sklonost njegovog razmišljanja.' 

Da ne duljim, što vidite na ovoj slici? Visoke zelene breze ili potpuno gola, visoka debla? Jedno svakako privlači pogled, ali drugo je ono na što se pogled vraća opet i opet iznova. To drugo je ono na što se vaš mozak odlučio fokusirati. Obzirom na to bit ćete skloni u teškim situacijama pronaći svjetlo, u nevolji nešto dobro ili pak ćete u svemu vidjeti loše.

Mozak je mišić, to je činjenica. To znači da ga možete oblikovati vježbom. Potrebno je samo postati svjestan svojih misli i svjesno birati one dobre. Jer misli čine čuda.. Misli nas određuju. Misli oblikuju kvalitetu našeg života. Misli oblikuju nas..  

A tko si zapravo ti? Kako se predstavljaš svijetu? Kako govoriš o sebi? Izazivam te da razmisliš kojom rečenicom bi se predstavila svijetu! Imaj na umu da su rečenice tvoje misli koje odašilješ u svemir.. one su energija koja privlači.. 

A sad započni svoju rečenicu: Ja sam...

Ja sam jedna znatiželjna žena koja s osobitom strašću traga za novim spoznajama, znanjima i mogućnostima.. od kojih gradi neke nove svjetove.. za sebe i, nadam se, sve one koje svojim djelima dotaknem..  





Comments

Popular posts from this blog

Ti...

  Ti... Ti ne znaš ni sama koliko si snažna, koliko ovom svijetu značiš,  koliko je tvoja sudbina važna... Zastani malo,  udahni.  Ugledaj samu sebe. Otvori vrata zrakama svoje svjetlosti... Predahni. Ti nosiš u sebi samo svoj svemir, satkan od raznobojnih nijansi života. Tvoje su niti sapletene s tuđim, Ti si Neponovljiva  kombinacija  vrednota... U njima sjajiš, njima se ponosi. I znaj- tvoj svemir ovom svijetu itekako doprinosi... Autor: Marija Grah, 27.10.2024.

Da je meni...

  Na tom svijetu, de sme mi? Sunce svijeti, dežđ curi. Pod oblukem ftić popijeva, sred dvorišća mačka zijeva. Izde jan ja dien pri kraju, ispod brajde sam kak f raju.  Da je meni tuj prespati, jutra snena ž njim si fkrasti... Autorica: Marija Grah, 1.5.2025. 

Petar Preradović, pjesma Mujezin: 'Sunce žarko sjeda I skoro će sjest. Stalna na tom svietu Samo miena jest.'

Hladno mi je.  Tišina u dvorištu bolnice.  6.14.  Sunce tek proviruje.  Vjetar puše.  Sjedim i gledam kako ljudi dolaze, prolaze, žure.. Pognutih glava, zabrinuta pogleda. Jedni u jaknama, drugi u sandalama.. Neobično.  I pomislim: nema pravila. Ni u čemu. Jednostavno, nema pravila. Sjedim šutke i mislim kako?.. Kako sam dospjela ovdje? Gdje sam krivo skrenula? Ili sam možda dobro skrenula, ali to još ne znam?  Ući ću u tu zgradu i osjećam- za mene će se sve promijeniti.  Vjetar i dalje puše. Ljudi i dalje prolaze. Ja i dalje šutke sjedim.. Toliko misli u glavi.. Sve ih ušutkavam stalno ponavljajući, kao vječitu mantru, 'sada i ovdje'.  I gledam oko sebe.. Svjesna da ću za koju minutu ući u mjesto 'bez pogleda'. Onaj osjećaj privremenog ulaska u kavez.  I već se unaprijed veseliš trenutku izlaska.. Ali znam, osjećam, duboko u sebi, više ništa neće biti isto..  I neka..  Neka ne bude...