Skip to main content

Tko si ti?


 

'Kako razmišljaš takav ćeš i biti!' poznata je rečenica dr. Dyera. Postoji još nekoliko sličnih no prva verzija ovog razmišljanja povezuje se s Budom. Buda je rekao: 'O čemu god redovnik razmišlja, što razmatra, što njegove misli slijede to postaje sklonost njegovog razmišljanja.' 

Da ne duljim, što vidite na ovoj slici? Visoke zelene breze ili potpuno gola, visoka debla? Jedno svakako privlači pogled, ali drugo je ono na što se pogled vraća opet i opet iznova. To drugo je ono na što se vaš mozak odlučio fokusirati. Obzirom na to bit ćete skloni u teškim situacijama pronaći svjetlo, u nevolji nešto dobro ili pak ćete u svemu vidjeti loše.

Mozak je mišić, to je činjenica. To znači da ga možete oblikovati vježbom. Potrebno je samo postati svjestan svojih misli i svjesno birati one dobre. Jer misli čine čuda.. Misli nas određuju. Misli oblikuju kvalitetu našeg života. Misli oblikuju nas..  

A tko si zapravo ti? Kako se predstavljaš svijetu? Kako govoriš o sebi? Izazivam te da razmisliš kojom rečenicom bi se predstavila svijetu! Imaj na umu da su rečenice tvoje misli koje odašilješ u svemir.. one su energija koja privlači.. 

A sad započni svoju rečenicu: Ja sam...

Ja sam jedna znatiželjna žena koja s osobitom strašću traga za novim spoznajama, znanjima i mogućnostima.. od kojih gradi neke nove svjetove.. za sebe i, nadam se, sve one koje svojim djelima dotaknem..  





Comments

Popular posts from this blog

Senje

  Ščere sam duge nie zaspala, kak da megla se spustila i nie mi mira dala.  Iskala sam senje, f nebe sam glediela, se sam zvezde prebrojila,  a same zaspati sam štiela.  Se sam f glave vrtela- kej je bile i kej bi.  Na vuru pogledavala- zabadave-  ni senji,  ni dneva ni.  Futem iskanju, čakanju i nemoći, senje su mi potihem  došle pred oči.  Gda sem zaspala?  Ne znam ni zdej.  Jedva sam se stala.  No,  daj me poglej.  Marija Grah, 29.12.2023.

Ono

  Rastrgano.  Nema kud poći... Čuvaju ga stalno tamne zavjese noći. Niti diše, nit ga boli.  Gleda oko sebe-  čini se-  ne postoji... Iscrpljeno, izrezano,  prevareno, ranjeno. Niti bježi nit se skriva,  udahne tek ponekad,  iako-  i to je muka živa... Izmrcvareno od života, odluka, ljudi,  čista se ravnodušnost u njemu budi.  Smisla odavno već nema. Svjesno je-  nestati treba.  Stisnuti se u sebe, smanjiti, skriti,  tek na papiru trag smije biti.  Sve ostalo nevažno je,  svima svejedno.  Sve je to bijeda,  predstava,  teatar.  Ono je u priči samo vratar.  Ne može ući, izaći ni poći,  vratima zarobljen,  broji svoje noći... Marija Grah, 28.7.2024. 

Toliko toga

Toliko toga za zapisati, a tako lako pobjegnu riječi... One me preplavljuju,  obuzimaju,  tresu poput groznice,  isprazne bateriju... i opet- dozivlju.  Traže papir, olovku, ali ne i liniju.  Traže slobodu, trag,  izlazak u svijet,  vrisak, zrak... Intenzivno, stresno, emotivno sabijeno, u kutu duše sakriveno. Gdje će me odvesti ako vrisnem, ako sve,  baš sve, iz sebe istisnem? Hoće li to biti brodolom, kraj ili tek početak? Pakao,  raj  ili sretan završetak? Toliko toga za zapisati, a tako premalo riječi. Uostalom-  smije li čovjek sve,  baš sve reći?! Marija Grah, 7.12.2023. Foto: Pixabay