Skip to main content

Korak po korak, ali svakoga dana



Zaboravite 'pa normalno', ispraznite svoj kontejner 'podrazumijeva se' i iznenadit ćete se što će sve iz njega ispasti! 

Ne uzimajte stvari i osobe u svom životu 'zdravo za gotovo' nego zahvalite što su tu, što ih imate.

Jer sve može nestati u jednom trenu.. 

Ni sebe ne uzimajte 'zdravo za gotovo' jer, eto,  

'ne može drugačije', 

'tako su me učili', 

'ja sam presitna 'riba', 

'nisam ja tako hrabra', 

'strah me što će biti ako..'.. 

Ne, ne. 

Osvrnite se unatrag i pogledajte što ste sve u životu postigli. 

Od čega ste krenuli.. 

Koliko ste se borili.. 

A onda si iskreno odgovorite: Jesu li SVE to bili baš VAŠI ciljevi? Biste li nešto mijenjali? A zašto ne biste počeli sad, odmah? 

Ah da, zaboravila sam.. 'nije sad trenutak', 'situacija je loša', 'sad nemam vremena'.. 

Sve mi je poznato. Ipak, činjenica je da ne postoji 'pravi trenutak'. Kao što je činjenica da su najveći uspjesi nastali iz najtežih okolnosti i u najtežim uvjetima. 

I? 

Što se čeka? 

I najmanji korak je velik ako idete u pravom smjeru! 

A da biste stigli do svog velikog cilja, za početak, razlomite ga na desetke, ako treba i na stotine sitnih koraka. 

I obvežite se sami sebi da ćete svakoga dana učiniti makar najmanju sitnicu prema onome za čim vam duša žeđa. Taman da pročitali na internetu nešto na tu temu, pogledali neki video, zabilježili neku zanimljivu ideju.. 

Samo- krenite!

Vrijeme ide, ali ono je beskonačna kategorija. Mi, ljudi, smo ti kojima je dano ograničeno vrijeme na Zemlji. Što ćemo s njim učiniti je na nama!

(Image by Tumisu from Pixabay)




Comments

Popular posts from this blog

Pesluhni..

Mieglo,  bielo,  gusto. Z nuožem ju rezoti mareš. Zeplalo sa funju husto, nič ne vijdiš kum ged sa ekranaš.  Tišino,  belino,  snieg ped škernjumi škripi,  a manje sa,  sume izde mule,  tok steji.. Pesluhni,  s firunjco, šušljo snieg fneduol. Pesluhni,  perhne ftič adzgeri , z hrausto ne buor.  Pesluhni,  mieglo šlojer spuščo. Med grunje je uopol,  ne snieg.  Fute tišine, fute beline, zospol je  noš  brieg.. 

Bednjo v sarce..Šimekevo vijolino..

                                                                                                                Kokev je te mejki zvuk, ko sa te čuje, rezbijo muk? Pelajku, stihego prične, a te po vesele zefućne!  I tok ritem vudiro ko tečne v sarce diro! Fljetne eberne, kiklju zevarne. Lijeve po dasne se prigne, nuogo nuogu stigne.. Tuljike rodesti nejsi ko si ju sauki rod prejsi!  Ali sume muzikunt prouvi sauku žicu peznu i nuotu prof etprouvi.  Njegevi parsti tok žice glaudiju do cijelu družinu ne nuoge vobiju!  (u sjećanje na dragog Šimeka, njegovu violinu i sve naše trenutke radosti..) 

Beljautvo

  Kok ja bile,  ko vum peviem, pred manu ja targol, jo po ze njiem. Red pe red keruzo sa pebrolo. Ž njive sma edešli, ze numi sume mieglo ja estaulo. Cielu nuoć sa ter bieljile, ner po ner sa prof i spile. F tmice tarde niše ze pumet maurol nie, nie nus brigo bile če sa koj zezvie. Paklje beljautve tmico sa rezešlo, a jo sum po sa žnjiem de kuonco življanjo zešlo. Marija Grah, 11.10.2023.