Bosi

 

Da mi je bosonogoj, 

na vršcima prstiju, 

po mekoj travi

k Njoj prići...

Na obalama Njenim trstenim,

u pješčane plićake

sići...

Gledati je 

kako kroz polja vijuga,

dok na površini Njenoj 

ogledaju se oblaci

i krošnje

i duga... 

Potpuno mirna je,

i tiha,

pa ipak

teče... 

Prolazniku 

što se u nju zagleda,

srce isti čas

poskoči od sreće!

Gleda je mudru, 

kako dostojanstveno 

kroz dolinu prolazi. 

Bez buke, 

bez šušura, 

kraju svom odlazi...

I dok ta ljepota, 

na kraju svog toka,

 ponire,

na drugoj strani,

u isto vrijeme,

neprestano se 

iznova rađa, 

izvire... 

Primjerom svojim 

Ona nas o životu uči:

Prolazno je, 

dragi čovječe, 

sve što te na tom svijetu muči! 

Shvati da,

u nekom kutku 

tvoga bića,

odgovor na sva pitanja 

čuči...

Umiri se čovječe, 

pusti izvoru da teče, 

ispire

i nosi... 

S ovoga svijeta

svi 

na kraju

odlazimo 

bosi...

Marija Grah, 28.7.2022.