Skip to main content

Buj tihe!

 



Buj tihe! 

mati mi velji,

'Kej tuljike jambraš, 

mozak me bolji!' 


Sad kad te neke pitati trebam, 

sad mi tak veliš, 

a gda me buš za zadaću zazavala

ne bu ti smietal krič? 


Pa kak bum furt tihe, 

no rečite mi vi, 

kak bi to bile

da čovek stalne čkomi? 

Nikak ne velja...

To normalno ni! 


Če sam tihe več kriči:

'Mobitel tie ftišaj,

glava me bolji! 

Kaj to glediš, 

kaj tak bečiju, 

to su neki mulci, 

same kričiju!' 


I ftišam ja tak,

al pak mati zagrmi:

'Z interneta zidi,

kraj knjige rajši drmi!'


No, 

a gdo je pak videl

kraj knjige drmeti

kad tuljike tik-toke

trieba odgledeti! 

Rečite mi Vi, 

Vam se to normalno čini? 


Marija Grah, 25.7.2022. 

Foto: Twitter 

Comments

Popular posts from this blog

Da je meni...

  Na tom svijetu, de sme mi? Sunce svijeti, dežđ curi. Pod oblukem ftić popijeva, sred dvorišća mačka zijeva. Izde jan ja dien pri kraju, ispod brajde sam kak f raju.  Da je meni tuj prespati, jutra snena ž njim si fkrasti... Autorica: Marija Grah, 1.5.2025. 

Pesluhni..

Mieglo,  bielo,  gusto. Z nuožem ju rezoti mareš. Zeplalo sa funju husto, nič ne vijdiš kum ged sa ekranaš.  Tišino,  belino,  snieg ped škernjumi škripi,  a manje sa,  sume izde mule,  tok steji.. Pesluhni,  s firunjco, šušljo snieg fneduol. Pesluhni,  perhne ftič adzgeri , z hrausto ne buor.  Pesluhni,  mieglo šlojer spuščo. Med grunje je uopol,  ne snieg.  Fute tišine, fute beline, zospol je  noš  brieg.. 

Ti...

  Ti... Ti ne znaš ni sama koliko si snažna, koliko ovom svijetu značiš,  koliko je tvoja sudbina važna... Zastani malo,  udahni.  Ugledaj samu sebe. Otvori vrata zrakama svoje svjetlosti... Predahni. Ti nosiš u sebi samo svoj svemir, satkan od raznobojnih nijansi života. Tvoje su niti sapletene s tuđim, Ti si Neponovljiva  kombinacija  vrednota... U njima sjajiš, njima se ponosi. I znaj- tvoj svemir ovom svijetu itekako doprinosi... Autor: Marija Grah, 27.10.2024.