Bistra je voda
svoje biserje rasula
preko kamena stoljetna,
mahovinom obrasla...
Pa pršte
i lete
u igri bez kraja,
dok voda ispod ponire,
i tokom se svojim spaja.
U tišini zelenoj
put svoj nastavlja
dok ja očarana stojim,
spokoj me obuzima...
Mnoge je nemirne
šumom svojim umirila.
Mnoge je umorne
bojom svojih dubina opijala.
Život oko sebe
stoljećima je napajala,
šumama i livadama
pejzaž je iskrajala.
I danas teče gordo,
vladarica iz sjene,
poštovana i voljena
gdje god
tokom
okrene...
Marija Grah, 6.8.2022.
Foto: Hrvatski centar za autohtone vrste riba i rakova krških voda
Comments
Post a Comment