Gacka moja dolino,
predivna moja rijeko,
s osjećajem kad vidim te
ne može se mjeriti ništa,
a tako si daleko...
Pustite me samo da kraj nje stojim,
kraj drveća,
uz nju,
da vrijeme ne brojim...
Da dišem s njom,
slušam je,
pogledom upijam,
ledenom vodom njenom
da žedna se napajam...
Da teče kroz mene,
misli moje da ispire,
da od žubora vode njene,
u srcu mi,
čista
radost
izvire...
Marija Grah, 15.10.2022.
Comments
Post a Comment