Probuđena misao

  Nijema se jesen u zraku ćuti, odbačeno lišće park moj žuti. Prolaznost-  tema svakodnevna biva, dok šušur života počinje da  sniva... Tek drhtaj vjetra maćuhice ziba, kapljice kiše s grana giba. Magle se spustile- bijele, guste... Zavukle se  med ulice puste... Čuju se samo dimnjaci što dišu, sivim nebom život rišu... Autorica: Marija Grah, 29.11.2022. Foto:  Desktop pozadine (Wallpaper) (kzz.hr)  

  Jesen pod nogama šušti, lišće premeće po putu. Pucketa, poleti,  s drveta pljušti,  rasipa boju žutu... Sunce kroz oblake grije, čas vidiš ga čas ti se skrije. I dok svjetlo i sjena se tuku, vjetar ispruži svoju ruku, dodirne nježno krošnju zlatnu, zanjišu se kesteni ko na klatnu... Odjednom- jedan po jedan, s grane na lišće padnu, niz strminu,  ko' na sanjkama polete i-  pljus-  u tamnu vodu slete... A jesen se slatko zahihoće pa poleti med drvećem da dohvati  zrelo  voće... Marija Grah, 25.10.2022.