Ja je vidim
kad krene preko tog kamenja,
vidim je kako ubrzava,
gura se,
poskakuje.
U brzacima malim
kamenje preskakuje.
Žuri,
široko se osmjehuje,
prelijeva preko trave,
vrhove grana miluje.
Sve brže i brže,
nizbrdo se kreće,
tako nježno,
a silovito,
pokraj mlinica skreće.
Rasipa uvojke svoje,
preko ruba se sjure,
livade presjeku,
koritom suhim poteku,
od zaborava surovog
ga odsjeku.
A onda se,
odjednom,
ti uvojci raspu,
poravnaju vlasi svoje
i promijene toka boje...
Bijela se raspline i umiri,
a zelena bujne kose raširi..
I teče tako spokojno,
duboka,
izmjenjujuć nijanse
svoga
toka...
Marija Grah, 8. siječnja 2023.
Foto: Fotoklub Otočac
Comments
Post a Comment