Ostvarenje

 

Dok more je mirno, 

ti u biti ne ploviš.

Očaran bonacom,

na mjestu stojiš...

I gledaš s broda

krajeve daleke- 

livade, 

šume,

obale meke..

Pitaš se stalno 

što tamo negdje ima.

Razmišljaš uvijek iznova

što obala ta skriva...

Ne mogavši nigdje,

jer bonaca na moru leži,

sanjaš o krajevima 

dok vrijeme ti bježi.

Tek ponekad zastaneš,

ko iz sna prenut.

Shvatiš da kasniš,

da trebao si davno krenut...

Puhat u jedro, 

veslat, 

plivat.

Trebao si makar glasno dozivat...

I sjedneš bespomoćno,

od plovidbe skršen.

Tako blizu ostvarenja,

a napola dovršen...

Tek tada ti sinu:

Uvijek pravi je čas za krenuti,

Nije nikad kasno 

za novu stranicu okrenuti.

Jer dokle god čovjek diše, 

svakom mišlju i djelom

sudbinu si 

piše...

Marija Grah, 14.1.2023.