Razgovor s mojom Gackom

Tutnji i pjeni se,

bijelu čipku plete,

gusto tkanje zateže

pa preko grebenja,

niz tok,

niti njene

polete..

Rastegnu se,

razliju,

obale potope,

na suncu se toplom ljeskajuć

poput pahulje rastope.

I odjednom ispred tebe

zrcalo se stvori.

U njem sva ljepota

nebu se pokori.

Sve što gore je

dolje se preslika.

U tišini nijemoj

stvori se i tvoja slika.

Dišeš mirno s njom,

slušaš je i šutiš.

Dlanom površinu dodiruješ,

snagu njenu ćutiš.

Razgovarate tako,

bez riječi,

sve je jasno.

Ona nemir tvoj sluti

i govori:

Nikad nije kasno!

Tu sam,

čekam te.

Doći ćeš- znam.

U tebi gori

moje dubine

plam.

Autorica stihova: Marija Grah, 16.1.2023.

Autorica fotografije: Jelena Benčić

Comments

Da je meni...

Na tom svijetu, de sme mi? Sunce svijeti, dežđ curi. Pod oblukem ftić popijeva, sred dvorišća mačka zijeva. Izde jan ja dien pri kraju, ispod brajde sam kak f raju. Da je meni tuj prespati, jutra snena ž njim si fkrasti... Autorica: Marija Grah, 1.5.2025.

Pesluhni..

Mieglo, bielo, gusto. Z nuožem ju rezoti mareš. Zeplalo sa funju husto, nič ne vijdiš kum ged sa ekranaš. Tišino, belino, snieg ped škernjumi škripi, a manje sa, sume izde mule, tok steji.. Pesluhni, s firunjco, šušljo snieg fneduol. Pesluhni, perhne ftič adzgeri , z hrausto ne buor. Pesluhni, mieglo šlojer spuščo. Med grunje je uopol, ne snieg. Fute tišine, fute beline, zospol je noš brieg..

Ti...

Ti... Ti ne znaš ni sama koliko si snažna, koliko ovom svijetu značiš, koliko je tvoja sudbina važna... Zastani malo, udahni. Ugledaj samu sebe. Otvori vrata zrakama svoje svjetlosti... Predahni. Ti nosiš u sebi samo svoj svemir, satkan od raznobojnih nijansi života. Tvoje su niti sapletene s tuđim, Ti si Neponovljiva kombinacija vrednota... U njima sjajiš, njima se ponosi. I znaj- tvoj svemir ovom svijetu itekako doprinosi... Autor: Marija Grah, 27.10.2024.

Probuđena misao

Search This Blog