Postoje neki stihovi za koje skupljaš snagu, neizrečene misli za osobu tebi dragu. I stojiš tako nad papirom, bez slova i bez riječi, prepun emocija, čiju bujicu, knedla u grlu prijeći. Znaš da trebao, morao bi, nešto napisati. Ne zbog dužnosti ili ljudi, već zbog sebe, da bi mogao dalje disati... Jer sad kad nema je shvaćaš koliko ti je dala, dala je najbolje od sebe i na tome joj zauvijek hvala. Bila je uvijek blizu, često tiho i u sjeni, uvijek spremna da uskoči: 'Lesa je otprta- ti samo skreni.' Nikad te neću zaboraviti, sve dok dišem bit ćeš u meni, kad god poželiš riječ mi reći, bako draga, ti k meni samo skreni... ❤ Marija Grah, 7.2.2023. In memoriam Janica Juriša 12.4.1938. - 22.1.2023.