Skip to main content

Moram ti reći...

 


Postoje neki stihovi

za koje skupljaš snagu,

neizrečene misli

za osobu tebi dragu.

I stojiš tako nad papirom,

bez slova i bez riječi,

prepun emocija,

čiju bujicu,

knedla u grlu prijeći.

Znaš da trebao,

morao bi, 

nešto napisati.

Ne zbog dužnosti ili ljudi,

već zbog sebe,

da bi mogao dalje disati...

Jer sad kad nema je

shvaćaš koliko ti je dala,

dala je najbolje od sebe 

i na tome joj zauvijek hvala.

Bila je uvijek blizu,

često tiho i u sjeni,

uvijek spremna da uskoči:

'Lesa je otprta-

ti samo skreni.'

Nikad te neću zaboraviti,

sve dok dišem 

bit ćeš u meni,

kad god poželiš riječ mi reći,

bako draga,

ti k meni

samo

skreni... ❤


Marija Grah, 7.2.2023. 

In memoriam Janica Juriša 12.4.1938. - 22.1.2023. 


Comments

Popular posts from this blog

Da je meni...

  Na tom svijetu, de sme mi? Sunce svijeti, dežđ curi. Pod oblukem ftić popijeva, sred dvorišća mačka zijeva. Izde jan ja dien pri kraju, ispod brajde sam kak f raju.  Da je meni tuj prespati, jutra snena ž njim si fkrasti... Autorica: Marija Grah, 1.5.2025. 

Pesluhni..

Mieglo,  bielo,  gusto. Z nuožem ju rezoti mareš. Zeplalo sa funju husto, nič ne vijdiš kum ged sa ekranaš.  Tišino,  belino,  snieg ped škernjumi škripi,  a manje sa,  sume izde mule,  tok steji.. Pesluhni,  s firunjco, šušljo snieg fneduol. Pesluhni,  perhne ftič adzgeri , z hrausto ne buor.  Pesluhni,  mieglo šlojer spuščo. Med grunje je uopol,  ne snieg.  Fute tišine, fute beline, zospol je  noš  brieg.. 

Bednjo v sarce..Šimekevo vijolino..

                                                                                                                Kokev je te mejki zvuk, ko sa te čuje, rezbijo muk? Pelajku, stihego prične, a te po vesele zefućne!  I tok ritem vudiro ko tečne v sarce diro! Fljetne eberne, kiklju zevarne. Lijeve po dasne se prigne, nuogo nuogu stigne.. Tuljike rodesti nejsi ko si ju sauki rod prejsi!  Ali sume muzikunt prouvi sauku žicu peznu i nuotu prof etprouvi.  Njegevi parsti tok žice glaudiju do cijelu družinu ne nuoge vobiju!  (u sjećanje na dragog Šimeka, njegovu violinu i sve naše trenutke radosti..)