Skip to main content

Krhotine

 


Kakvih sve dana

čovjek preživi

i nikad se zapravo

potpuno ne slomi.

Kad dotučen se sruši

i zažmiri

u njemu neki inat

opet oživi.

Iskra, 

plamičak,

razuma trag...

Krhotine sastavi

i prekorači 

iznova

neki novi prag...

U kružnicama što život ih riše

odustajanja nema-

tek predahneš

već nešto novo ti se sprema...

Jedna za drugom

one se vrtlože,

dani lete,

trenuci se množe.

A čovjek se i tako

ne može slomiti- 

tek Bogu je dano

od ovog svijeta

ga 

odlomiti...


Marija Grah, 6.3.2023.

Foto: Nacionalni park Sjeverni Velebit 



Comments

Popular posts from this blog

Da je meni...

  Na tom svijetu, de sme mi? Sunce svijeti, dežđ curi. Pod oblukem ftić popijeva, sred dvorišća mačka zijeva. Izde jan ja dien pri kraju, ispod brajde sam kak f raju.  Da je meni tuj prespati, jutra snena ž njim si fkrasti... Autorica: Marija Grah, 1.5.2025. 

Pesluhni..

Mieglo,  bielo,  gusto. Z nuožem ju rezoti mareš. Zeplalo sa funju husto, nič ne vijdiš kum ged sa ekranaš.  Tišino,  belino,  snieg ped škernjumi škripi,  a manje sa,  sume izde mule,  tok steji.. Pesluhni,  s firunjco, šušljo snieg fneduol. Pesluhni,  perhne ftič adzgeri , z hrausto ne buor.  Pesluhni,  mieglo šlojer spuščo. Med grunje je uopol,  ne snieg.  Fute tišine, fute beline, zospol je  noš  brieg.. 

Ti...

  Ti... Ti ne znaš ni sama koliko si snažna, koliko ovom svijetu značiš,  koliko je tvoja sudbina važna... Zastani malo,  udahni.  Ugledaj samu sebe. Otvori vrata zrakama svoje svjetlosti... Predahni. Ti nosiš u sebi samo svoj svemir, satkan od raznobojnih nijansi života. Tvoje su niti sapletene s tuđim, Ti si Neponovljiva  kombinacija  vrednota... U njima sjajiš, njima se ponosi. I znaj- tvoj svemir ovom svijetu itekako doprinosi... Autor: Marija Grah, 27.10.2024.