Prostranstvom dolina njena
i zelenilom
oči mi miri.
Svakim udahom
njen miris me opija.
Umornu mi dušu smiri.
Žednu me
šum njen napaja,
razočaranu tješi.
Iscrpljenu od života miluje,
poput majke mi se smiješi.
Kad ugledam je
srce mi zaigra
i suza od radosti krene.
Lijepo je imati prijateljicu
koja je uvijek tu za mene...
Tok njezin vijugav je,
ali spokojno ona teče.
I
premda daleko je od mene
za mene je izvor
istinske
sreće...
Autorica: Marija Grah, 1.4.2023.
Foto: Jelena Benčić
Comments
Post a Comment