Prozor

Tmurno je nebo sivilom bujalo,

vjetar je bijesan granje ljuljao,

hladno je jutro,

proljeće još spi,

tek čovjek uz prozor svoj

često

noću

bdi.

Bdije nad brigama svojim,

razmišlja i snije...

Kako bi život lijep bio

samo

briga

nije.

Proljeća prolaze,

a čovjek već sijedi.

Uz isti prozor bdije,

taj prizor već blijedi...

No eno mu sad osmijeh

u kutu usana stoji,

po uspomenama prevrće

i svoje blagoslove broji.

Od problema davnih

ni 'p' ostalo nije

jer mudriji

sada zna

iza svakog problema

blagoslov

se krije...

Marija Grah, 8.5.2023.

Foto: Pixabay

Comments

Da je meni...

Na tom svijetu, de sme mi? Sunce svijeti, dežđ curi. Pod oblukem ftić popijeva, sred dvorišća mačka zijeva. Izde jan ja dien pri kraju, ispod brajde sam kak f raju. Da je meni tuj prespati, jutra snena ž njim si fkrasti... Autorica: Marija Grah, 1.5.2025.

Pesluhni..

Mieglo, bielo, gusto. Z nuožem ju rezoti mareš. Zeplalo sa funju husto, nič ne vijdiš kum ged sa ekranaš. Tišino, belino, snieg ped škernjumi škripi, a manje sa, sume izde mule, tok steji.. Pesluhni, s firunjco, šušljo snieg fneduol. Pesluhni, perhne ftič adzgeri , z hrausto ne buor. Pesluhni, mieglo šlojer spuščo. Med grunje je uopol, ne snieg. Fute tišine, fute beline, zospol je noš brieg..

Bednjo v sarce..Šimekevo vijolino..

Kokev je te mejki zvuk, ko sa te čuje, rezbijo muk? Pelajku, stihego prične, a te po vesele zefućne! I tok ritem vudiro ko tečne v sarce diro! Fljetne eberne, kiklju zevarne. Lijeve po dasne se prigne, nuogo nuogu stigne.. Tuljike rodesti nejsi ko si ju sauki rod prejsi! Ali sume muzikunt prouvi sauku žicu peznu i nuotu prof etprouvi. Njegevi parsti tok žice glaudiju do cijelu družinu ne nuoge vobiju! (u sjećanje na dragog Šimeka, njegovu violinu i sve naše trenutke radosti..)

Probuđena misao

Search This Blog

Prozor

Comments

Post a Comment

Popular posts from this blog

Da je meni...

Pesluhni..

Bednjo v sarce..Šimekevo vijolino..