Skip to main content

Drugačija


 

Drugačija. 

Nepovratno promijenjena. 

Promatram samu sebe, 

ali prepoznajem tek obrise svog lika. 


Sadržaj je potpuno nov. 

Oštar. Britak. Hladan.

A opet... nekako mekan. 

Baršunast. 

Lagan. 


Otpisano je mnogo toga. 

Ne i suviše. 

Sad samo čekam. 

Da se slomim do kraja, 

znajući rasplet. 

Neminovno je... 

Hoću samo da se predam. 


Možda tek tada

 pravu ljubav opjevam...

Marija Grah, 7.12.2023.

Comments

Post a Comment

Popular posts from this blog

Petar Preradović, pjesma Mujezin: 'Sunce žarko sjeda I skoro će sjest. Stalna na tom svietu Samo miena jest.'

Hladno mi je.  Tišina u dvorištu bolnice.  6.14.  Sunce tek proviruje.  Vjetar puše.  Sjedim i gledam kako ljudi dolaze, prolaze, žure.. Pognutih glava, zabrinuta pogleda. Jedni u jaknama, drugi u sandalama.. Neobično.  I pomislim: nema pravila. Ni u čemu. Jednostavno, nema pravila. Sjedim šutke i mislim kako?.. Kako sam dospjela ovdje? Gdje sam krivo skrenula? Ili sam možda dobro skrenula, ali to još ne znam?  Ući ću u tu zgradu i osjećam- za mene će se sve promijeniti.  Vjetar i dalje puše. Ljudi i dalje prolaze. Ja i dalje šutke sjedim.. Toliko misli u glavi.. Sve ih ušutkavam stalno ponavljajući, kao vječitu mantru, 'sada i ovdje'.  I gledam oko sebe.. Svjesna da ću za koju minutu ući u mjesto 'bez pogleda'. Onaj osjećaj privremenog ulaska u kavez.  I već se unaprijed veseliš trenutku izlaska.. Ali znam, osjećam, duboko u sebi, više ništa neće biti isto..  I neka..  Neka ne bude... 
Post a Comment
Read more

Bednjo v sarce..Šimekevo vijolino..

                                                                                                                Kokev je te mejki zvuk, ko sa te čuje, rezbijo muk? Pelajku, stihego prične, a te po vesele zefućne!  I tok ritem vudiro ko tečne v sarce diro! Fljetne eberne, kiklju zevarne. Lijeve po dasne se prigne, nuogo nuogu stigne.. Tuljike rodesti nejsi ko si ju sauki rod prejsi!  Ali sume muzikunt prouvi sauku žicu peznu i nuotu prof etprouvi.  Njegevi parsti tok žice glaudiju do cijelu družinu ne nuoge vobiju!  (u sjećanje na dragog Šimeka, njegovu violinu i sve naše trenutke radosti..) 
Post a Comment
Read more

Življanja

  F jesanjske jutre,  biele, meglane.  Do go vetro izde nie  i sa ja snane. Grunje guole f zrauk starši,  listjo vać nemu,  jasen diši. Ter pemulu,  kok do sa ne fupo,  sunčece pesvieti na brešćeca i klieti.  Adzgere mana svietle sa fpolji, a brieg po zesvieti kok plumenek mauli.  Žuta sa zroke ne jesanskem lišću zečeljaneju,  I f čausi zgledi kok do se sunce i breščec  stihego  kušujaju.. Liepo ja jasen,  anemu kie ju znu gladati,  kie rozme do f življanju triebo  znuti čokoti  i pratrpeti.. 
Post a Comment
Read more