Ja sam 'stara duša'. Volim miris starih drvenih kuća, našitih stolnjaka, predmete iz prošlih života, stare običaje.
Ja sam 'stara duša'. Volim zapise prošlih vremena, stare slike,
poznate utabane staze kojima sam kročila, draga mjesta.
Ja sam 'stara duša'. Sad tek osjećam duhove svojih predaka u sebi.
Otišla sam. Vratila se…
…jer što ti je suđeno, ne može ti biti otuđeno.
Ni sreća.
Ni uspjeh.
Ni dharma.
Ni karma...
Ja sam 'stara duša' jer… jesi li ikada jeo na zemlji, usred napola
okopane njive kukuruza? Znaš li kako godi taj dodir zemlje?
…jesi li ikada zastao usred napola iskopane njive krumpir? Znaš li
kako miriše ta zemlja?
…jesi li ikada vilama pravio voz? Znaš li kako miriše još od sunca
toplo sijeno?
Ja sam 'stara duša' jer… jesi li se ikada spuštao strmom livadom do
izvora s kojeg si nosio vodu za piti? Znaš li kako je ta voda slatka?
…jesi li ikada svakoga dana prolazio šumom, čudeći se tom šuštanju
lišća, igri svjetla i sjene i uvijek se iznova iznenadio kako je kratka ta
šetnja jer ti se činilo da si začas izbio na livadu?
…jesi li se ikada vraćao kući iz sela po mrkom mraku, bez ijedne
lampe, zureći očaran u milijun zvijezda na nebu, a istovremeno napetih ušiju na
svako šuškanje? Znaš li kako je to uzbudljivo?
Ja sam 'stara duša'. Toliko je u meni sela, sudbina, mirisa,
nostalgije… Ne nostalgije za tim životom. Bio je mnogo teži.
Nostalgije za tim međuljudskim odnosima.
Odnosima suradnje jer bili su međusobno ovisni i shvaćali su da se to
fino tkanje sela ne smije poremetiti. Jer 'danas meni- sutra tebi'.
Odnosima pomaganja jer je pomaganje značilo opstanak.
Nostalgije za shvaćanjem omjera uloženog rada da se stigne do cilja.
Mukotrpnog rada. I tad si na cilju bio ispunjen…
I nisi požurivao. Nisi tražio prečice. Slušao si prirodu, pratio je, poštivao
je. I ona te nagradila.
A danas… Još nisi pravo stigao ni na prvi cilj već postavljaš
planove za drugi.
Veseliš li se kad stigneš na cilj?
Ispunjava li te?
Jesi li promislio koliko si žrtve u njega uložio i koliko ti je
vrijedan?
Što će ti sljedeći cilj značiti?
Hoćeš li se tad njemu radovati?
Ako zastaneš nad ovim pitanjima, pa čak i ako ne znaš odgovor na
njih- u redu je… Možda si, zapravo, i ti 'stara duša'. Našim mislima trebaju prostranstva,
izlasci sunca, miris šume i tišina… Odgovori tad sami dođu. I nisu namješteni na
1.1…
Autorica: Marija Grah, 31.12.2024.
Comments
Post a Comment