Skip to main content

Bednjo f sarce..pelajku..






Palajku edi...

Palajku edi,
kum ti se žuri? 
Peglaj čriješnjo ne sunce zeri!
I mecguouvec je pracvel, blješčaći i dišaći..
De go tago izde imu, 
kje mi mare reći?!
Gocijo zeleno ned petekem se ziblje
Peglej! veter trouvu v istem ritmu giblje!

Kok do cijelo sliko pred ječmi živi..
sume člavek nič ne vijdi
..jer furt mu se žuri..

Hiško dervano f trouve drijemlje, 
z ebluki rezbiti..
..kok noše senje..
Furt se k nje verneme,
ne tu hišku eberneme..
i sumi v sebi mermljume: Jenego dnavo..vernul se boum..

A dijen je gnjes..
i ščara je bil..
i jutre je blizu..
sume križume v nizu..

Zote..
pelajku edi,
kum ti se žuri? 
Z puto skreni, 
dime se neverni,
trouvu pekejsi, 
ebluke ne hiške zemenji,
pomučinu pemeti
i ne špumpet se zeleti!
Kupicu neteči i nezdrovi v sreći! 
Demoj si.. 





























































Comments

Popular posts from this blog

Da je meni...

  Na tom svijetu, de sme mi? Sunce svijeti, dežđ curi. Pod oblukem ftić popijeva, sred dvorišća mačka zijeva. Izde jan ja dien pri kraju, ispod brajde sam kak f raju.  Da je meni tuj prespati, jutra snena ž njim si fkrasti... Autorica: Marija Grah, 1.5.2025. 

Pesluhni..

Mieglo,  bielo,  gusto. Z nuožem ju rezoti mareš. Zeplalo sa funju husto, nič ne vijdiš kum ged sa ekranaš.  Tišino,  belino,  snieg ped škernjumi škripi,  a manje sa,  sume izde mule,  tok steji.. Pesluhni,  s firunjco, šušljo snieg fneduol. Pesluhni,  perhne ftič adzgeri , z hrausto ne buor.  Pesluhni,  mieglo šlojer spuščo. Med grunje je uopol,  ne snieg.  Fute tišine, fute beline, zospol je  noš  brieg.. 

Bednjo v sarce..Šimekevo vijolino..

                                                                                                                Kokev je te mejki zvuk, ko sa te čuje, rezbijo muk? Pelajku, stihego prične, a te po vesele zefućne!  I tok ritem vudiro ko tečne v sarce diro! Fljetne eberne, kiklju zevarne. Lijeve po dasne se prigne, nuogo nuogu stigne.. Tuljike rodesti nejsi ko si ju sauki rod prejsi!  Ali sume muzikunt prouvi sauku žicu peznu i nuotu prof etprouvi.  Njegevi parsti tok žice glaudiju do cijelu družinu ne nuoge vobiju!  (u sjećanje na dragog Šimeka, njegovu violinu i sve naše trenutke radosti..)