Bednjo v sarce..dijen..

Eblauki kok mieglo

nabe pekrivoju,

hiljodu kopljic ne zemlju pešiljoju.

Jeno de druge ne gustem curi

kok do nešći zostere spujsti.

A vunje po se diši..

Če mule stuneš,

v tišine mučiš,

mirise vdehneš

i v nabe glediš..

Čini ti se kok da spiš.

I tok,

čez vuru ili po dvije,

kopljic go već nije.

Zemljo se vloge veseli,

ftijčeki pepijevoju si,

a dijen kok sliko steji..

Ebloučni, merzli, sivi,

muokri, zeleni, tihi..

Comments

Pesluhni..

Mieglo, bielo, gusto. Z nuožem ju rezoti mareš. Zeplalo sa funju husto, nič ne vijdiš kum ged sa ekranaš. Tišino, belino, snieg ped škernjumi škripi, a manje sa, sume izde mule, tok steji.. Pesluhni, s firunjco, šušljo snieg fneduol. Pesluhni, perhne ftič adzgeri , z hrausto ne buor. Pesluhni, mieglo šlojer spuščo. Med grunje je uopol, ne snieg. Fute tišine, fute beline, zospol je noš brieg..

Petar Preradović, pjesma Mujezin: 'Sunce žarko sjeda I skoro će sjest. Stalna na tom svietu Samo miena jest.'

Hladno mi je. Tišina u dvorištu bolnice. 6.14. Sunce tek proviruje. Vjetar puše. Sjedim i gledam kako ljudi dolaze, prolaze, žure.. Pognutih glava, zabrinuta pogleda. Jedni u jaknama, drugi u sandalama.. Neobično. I pomislim: nema pravila. Ni u čemu. Jednostavno, nema pravila. Sjedim šutke i mislim kako?.. Kako sam dospjela ovdje? Gdje sam krivo skrenula? Ili sam možda dobro skrenula, ali to još ne znam? Ući ću u tu zgradu i osjećam- za mene će se sve promijeniti. Vjetar i dalje puše. Ljudi i dalje prolaze. Ja i dalje šutke sjedim.. Toliko misli u glavi.. Sve ih ušutkavam stalno ponavljajući, kao vječitu mantru, 'sada i ovdje'. I gledam oko sebe.. Svjesna da ću za koju minutu ući u mjesto 'bez pogleda'. Onaj osjećaj privremenog ulaska u kavez. I već se unaprijed veseliš trenutku izlaska.. Ali znam, osjećam, duboko u sebi, više ništa neće biti isto.. I neka.. Neka ne bude...

Kestunjevec

Mauček ne dveriši liene zievo, kekuot po pri brojde vesele pepievo. Tišino se f jorek ne parsti zevlieklo i kok mlodienko šlojer slieklo. Pred progem je lausi respujstilo, leglo ped jobuke i z večernju se ruosu pekrilo. Cojti su stoli ne tam dveriši.. Izde sa štrukelj z paći diši.. Krove f štole vuodu zezovoju, guske se vunje vukuoluk jobuke negonjoju. Pred ječmi mi sliko tokvo steji.. Kok do dveriše izde gnjes živi. I marti bi glji tok zgledele sume do bi čleveko imele.. A već go ja nie.. Nie go čuti mutuoro fjutre, kok z jorko pe blote drljinče, z kunticu mlieko k ceste sa žuri. Mlieke predo, kruhek kupi. Ter po sa krotki čausek pespeminjo, i nuze, f jorek, ne mutuoru zevijo.

Probuđena misao

Search This Blog