Zaustavljen trenutak: Oda životu
Nedjeljom vrijeme nakratko stane,
Slika se zamrzne.
Nema buke stvarnog života,
Samo cvrkut, mir i u polju
Vlati trave njišu krunu svoju.
Ljudi udahnu i od obaveza
- predahnu..
Kava u tišini, sa suncem na ramenu.
Vjetar doleti,
pramen poleti,
Igra se nastavlja bez grižnje savjesti!
Bravo za ideju i hrabrost! Izložiti sebe ovako javno zahtijeva hrabrost... Ali razumijem, dođu tako neke situacije u životu, dođu tako neke godine u životu kad nam treba prostor da možemo glasno reći sve što je nama važno reći ... ne ono što bi drugi htjeli čuti...
ReplyDeleteZato, čestitam na nakani, ali i na pjesmama - prekrasne su!
Zahvaljujem! Da, dođe trenutak kad jednostavno poželiš izaći 'van' okvira. Ponajprije za sebe. Ne očekujući ništa. Samo izaći...jer stalno nas 'uokviruju'..a ja ne želim da me taj okvir definira. I to je sve. :)
Delete