Skip to main content

Zaustavljen trenutak..nedjelja..

Zaustavljen trenutak: Oda životu

Nedjeljom vrijeme nakratko stane,
Slika se zamrzne.
Nema buke stvarnog života,
Samo cvrkut, mir i u polju
Vlati trave njišu krunu svoju.
Ljudi udahnu i od obaveza
- predahnu..
Kava u tišini, sa suncem na ramenu.
Vjetar doleti,
pramen poleti,
Igra se nastavlja bez grižnje savjesti!

Comments

  1. Đurđica KrtanjekJune 7, 2020 at 9:07 AM

    Bravo za ideju i hrabrost! Izložiti sebe ovako javno zahtijeva hrabrost... Ali razumijem, dođu tako neke situacije u životu, dođu tako neke godine u životu kad nam treba prostor da možemo glasno reći sve što je nama važno reći ... ne ono što bi drugi htjeli čuti...
    Zato, čestitam na nakani, ali i na pjesmama - prekrasne su!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Marija GrahJune 10, 2020 at 9:04 AM

      Zahvaljujem! Da, dođe trenutak kad jednostavno poželiš izaći 'van' okvira. Ponajprije za sebe. Ne očekujući ništa. Samo izaći...jer stalno nas 'uokviruju'..a ja ne želim da me taj okvir definira. I to je sve. :)

      Delete

Post a Comment

Popular posts from this blog

Da je meni...

  Na tom svijetu, de sme mi? Sunce svijeti, dežđ curi. Pod oblukem ftić popijeva, sred dvorišća mačka zijeva. Izde jan ja dien pri kraju, ispod brajde sam kak f raju.  Da je meni tuj prespati, jutra snena ž njim si fkrasti... Autorica: Marija Grah, 1.5.2025. 
Post a Comment
Read more

Ti...

  Ti... Ti ne znaš ni sama koliko si snažna, koliko ovom svijetu značiš,  koliko je tvoja sudbina važna... Zastani malo,  udahni.  Ugledaj samu sebe. Otvori vrata zrakama svoje svjetlosti... Predahni. Ti nosiš u sebi samo svoj svemir, satkan od raznobojnih nijansi života. Tvoje su niti sapletene s tuđim, Ti si Neponovljiva  kombinacija  vrednota... U njima sjajiš, njima se ponosi. I znaj- tvoj svemir ovom svijetu itekako doprinosi... Autor: Marija Grah, 27.10.2024.
Post a Comment
Read more

Stara duša...

  Ja sam 'stara duša'. Volim miris starih drvenih kuća, našitih stolnjaka, predmete iz prošlih života, stare običaje. Ja sam 'stara duša'. Volim zapise prošlih vremena, stare slike, poznate utabane staze kojima sam kročila, draga mjesta. Ja sam 'stara duša'. Sad tek osjećam duhove svojih predaka u sebi. Otišla sam. Vratila se… …jer što ti je suđeno, ne može ti biti otuđeno. Ni sreća. Ni uspjeh. Ni dharma. Ni karma... Ja sam 'stara duša' jer… jesi li ikada jeo na zemlji, usred napola okopane njive kukuruza? Znaš li kako godi taj dodir zemlje?   …jesi li ikada zastao usred napola iskopane njive krumpir? Znaš li kako miriše ta zemlja? …jesi li ikada vilama pravio voz? Znaš li kako miriše još od sunca toplo sijeno? Ja sam 'stara duša' jer… jesi li se ikada spuštao strmom livadom do izvora s kojeg si nosio vodu za piti? Znaš li kako je ta voda slatka? …jesi li ikada svakoga dana prolazio šumom, čudeći se tom šuštanju lišća, igr...
Post a Comment
Read more