Skip to main content

Bednjo f sarce..Trokeštun..



Ner ja bile f Trokeštun iti
Kok do bi ne muorje sa muorol vejziti.
Nie go bile auto ni prof ze prof vaze 
po sma stvori pukieroli tečne pe špoge-
f tiem je tuorbumi nič nie bile bezvaze!

Moti ja se pregledouvolo,
eblieku num slejžilo 
i bukvicu ečitolo:
Skup se daržite, 
kum idate glajdite. 
Z cugo bu triebe f Kropine fljetne vun ziti 
i ne autobusnu stunicu se pežuriti!

Do sma već de Bednje dešli,
manji je bile kok do sma f roj prešli!

Tuj po tum z auto su funos gladeli 
kie si, 
koj si,
znuti su šteli! 

Ze krotki čausek autobus je dašel, 
i ze por minut je kre baubičine hiže prašel! 

Valjiki šipek pe zidu se spinjol, 
a vart po se z mokem i kumilicu štimol. 
Tie miris spuokojo f nuos mi je zišel 
i etud de gnjes nie je edišel. 
Nujljepše je manje do ne sva dveriše stunam, 
rumeno spujstim, 
edehnam 
i tišinu pesluhnam.. 





Comments

Popular posts from this blog

Da je meni...

  Na tom svijetu, de sme mi? Sunce svijeti, dežđ curi. Pod oblukem ftić popijeva, sred dvorišća mačka zijeva. Izde jan ja dien pri kraju, ispod brajde sam kak f raju.  Da je meni tuj prespati, jutra snena ž njim si fkrasti... Autorica: Marija Grah, 1.5.2025. 

Pesluhni..

Mieglo,  bielo,  gusto. Z nuožem ju rezoti mareš. Zeplalo sa funju husto, nič ne vijdiš kum ged sa ekranaš.  Tišino,  belino,  snieg ped škernjumi škripi,  a manje sa,  sume izde mule,  tok steji.. Pesluhni,  s firunjco, šušljo snieg fneduol. Pesluhni,  perhne ftič adzgeri , z hrausto ne buor.  Pesluhni,  mieglo šlojer spuščo. Med grunje je uopol,  ne snieg.  Fute tišine, fute beline, zospol je  noš  brieg.. 

Bednjo v sarce..Šimekevo vijolino..

                                                                                                                Kokev je te mejki zvuk, ko sa te čuje, rezbijo muk? Pelajku, stihego prične, a te po vesele zefućne!  I tok ritem vudiro ko tečne v sarce diro! Fljetne eberne, kiklju zevarne. Lijeve po dasne se prigne, nuogo nuogu stigne.. Tuljike rodesti nejsi ko si ju sauki rod prejsi!  Ali sume muzikunt prouvi sauku žicu peznu i nuotu prof etprouvi.  Njegevi parsti tok žice glaudiju do cijelu družinu ne nuoge vobiju!  (u sjećanje na dragog Šimeka, njegovu violinu i sve naše trenutke radosti..)