Skip to main content

Bednjo f sarce..Trokeštun..



Ner ja bile f Trokeštun iti
Kok do bi ne muorje sa muorol vejziti.
Nie go bile auto ni prof ze prof vaze 
po sma stvori pukieroli tečne pe špoge-
f tiem je tuorbumi nič nie bile bezvaze!

Moti ja se pregledouvolo,
eblieku num slejžilo 
i bukvicu ečitolo:
Skup se daržite, 
kum idate glajdite. 
Z cugo bu triebe f Kropine fljetne vun ziti 
i ne autobusnu stunicu se pežuriti!

Do sma već de Bednje dešli,
manji je bile kok do sma f roj prešli!

Tuj po tum z auto su funos gladeli 
kie si, 
koj si,
znuti su šteli! 

Ze krotki čausek autobus je dašel, 
i ze por minut je kre baubičine hiže prašel! 

Valjiki šipek pe zidu se spinjol, 
a vart po se z mokem i kumilicu štimol. 
Tie miris spuokojo f nuos mi je zišel 
i etud de gnjes nie je edišel. 
Nujljepše je manje do ne sva dveriše stunam, 
rumeno spujstim, 
edehnam 
i tišinu pesluhnam.. 





Comments

Popular posts from this blog

Da je meni...

  Na tom svijetu, de sme mi? Sunce svijeti, dežđ curi. Pod oblukem ftić popijeva, sred dvorišća mačka zijeva. Izde jan ja dien pri kraju, ispod brajde sam kak f raju.  Da je meni tuj prespati, jutra snena ž njim si fkrasti... Autorica: Marija Grah, 1.5.2025. 

Ti...

  Ti... Ti ne znaš ni sama koliko si snažna, koliko ovom svijetu značiš,  koliko je tvoja sudbina važna... Zastani malo,  udahni.  Ugledaj samu sebe. Otvori vrata zrakama svoje svjetlosti... Predahni. Ti nosiš u sebi samo svoj svemir, satkan od raznobojnih nijansi života. Tvoje su niti sapletene s tuđim, Ti si Neponovljiva  kombinacija  vrednota... U njima sjajiš, njima se ponosi. I znaj- tvoj svemir ovom svijetu itekako doprinosi... Autor: Marija Grah, 27.10.2024.

Stara duša...

  Ja sam 'stara duša'. Volim miris starih drvenih kuća, našitih stolnjaka, predmete iz prošlih života, stare običaje. Ja sam 'stara duša'. Volim zapise prošlih vremena, stare slike, poznate utabane staze kojima sam kročila, draga mjesta. Ja sam 'stara duša'. Sad tek osjećam duhove svojih predaka u sebi. Otišla sam. Vratila se… …jer što ti je suđeno, ne može ti biti otuđeno. Ni sreća. Ni uspjeh. Ni dharma. Ni karma... Ja sam 'stara duša' jer… jesi li ikada jeo na zemlji, usred napola okopane njive kukuruza? Znaš li kako godi taj dodir zemlje?   …jesi li ikada zastao usred napola iskopane njive krumpir? Znaš li kako miriše ta zemlja? …jesi li ikada vilama pravio voz? Znaš li kako miriše još od sunca toplo sijeno? Ja sam 'stara duša' jer… jesi li se ikada spuštao strmom livadom do izvora s kojeg si nosio vodu za piti? Znaš li kako je ta voda slatka? …jesi li ikada svakoga dana prolazio šumom, čudeći se tom šuštanju lišća, igr...