Skip to main content

Zaustavljen trenutak..pomiriši



Nekad samo treba zastati, 
oči otvoriti, 
misli otpustiti, 
duboko disati 
i sadašnjost pomirisati.. 

Sve se ionako stigne-
ono što moraš, 
ono što još ne znaš, 
ono što nitko drugi ne može 
jer ti sam ne želiš da to predaš.. 

I najčešće, 
iako ti planove krojiš,
stotinu ne predviđenih situacija 
morat ćeš njima da pribrojiš..

Jer nije nama dano, 
niti nam je znano, 
u kojem smjeru 
naša lađa ide.

Mi smo samo mornari 
što nas pokreću snovi
dok netko gore
našim jedrima plovi. 

Zato stani, 
duboko diši 
sadašnjost 
pomiriši.. 

Comments

Popular posts from this blog

Da je meni...

  Na tom svijetu, de sme mi? Sunce svijeti, dežđ curi. Pod oblukem ftić popijeva, sred dvorišća mačka zijeva. Izde jan ja dien pri kraju, ispod brajde sam kak f raju.  Da je meni tuj prespati, jutra snena ž njim si fkrasti... Autorica: Marija Grah, 1.5.2025. 

Pesluhni..

Mieglo,  bielo,  gusto. Z nuožem ju rezoti mareš. Zeplalo sa funju husto, nič ne vijdiš kum ged sa ekranaš.  Tišino,  belino,  snieg ped škernjumi škripi,  a manje sa,  sume izde mule,  tok steji.. Pesluhni,  s firunjco, šušljo snieg fneduol. Pesluhni,  perhne ftič adzgeri , z hrausto ne buor.  Pesluhni,  mieglo šlojer spuščo. Med grunje je uopol,  ne snieg.  Fute tišine, fute beline, zospol je  noš  brieg.. 

Bednjo v sarce..Šimekevo vijolino..

                                                                                                                Kokev je te mejki zvuk, ko sa te čuje, rezbijo muk? Pelajku, stihego prične, a te po vesele zefućne!  I tok ritem vudiro ko tečne v sarce diro! Fljetne eberne, kiklju zevarne. Lijeve po dasne se prigne, nuogo nuogu stigne.. Tuljike rodesti nejsi ko si ju sauki rod prejsi!  Ali sume muzikunt prouvi sauku žicu peznu i nuotu prof etprouvi.  Njegevi parsti tok žice glaudiju do cijelu družinu ne nuoge vobiju!  (u sjećanje na dragog Šimeka, njegovu violinu i sve naše trenutke radosti..)