Skip to main content

Prekrasna ženo..

 



Prekrasna ženo, 

Znam da se nikad nisi tako osjećala.

Uvijek si pronalazila mane na sebi i nikada sebi nisi bila dovoljno dobra,

ne onako kao druge oko tebe.

Šutjela si iako si imala što za reći.

Slušala si, iako si duboko u sebi osjećala da to ne želiš.

Podcjenjivali su te i u tome si pronašla inat da ideš dalje. I drago mi je da jesi.

Želim ti reći da ništa nije bilo uzalud, da su te tvoja upornost,

inat i pamet doveli do onoga što si smatrala svojim ciljevima!

Želim ti reći da je u redu predomišljati se, riskirati,

imati drugačije vizije svoje budućnosti,

hrabro ići naprijed unatoč okolini.

U redu je!

Ti si divna mlada žena!

Gledam tvoje slike i svjesna sam kako te nisam znala prihvatiti.

Nisam te znala voljeti. Ja sam jednostavno živjela s tobom, ne kroz tebe.

Nisam te dovoljno cijenila.

Dozvolila sam drugima da te definiraju. Ja nisam znala kako. Oprosti..

Obećajem da više neću postizati tuđe ciljeve,

neću pogledati u ogledalo i pronalaziti ti mane, neću dati na tebe, neću šutjeti..

Nas dvije možemo više, mnogo više.. 

Draga moja,

obećajem da neću skidati taj osmijeh s lica, da ću vratiti sjaj tvom duhu,

da ću zračiti energijom- baš kao onda.. 

Obećajem da više neću živjeti uz tebe nego s tobom. 

Više te neću tražiti u očima drugih..

Sad sam te konačno pronašla.. 


Comments

Popular posts from this blog

Ti...

  Ti... Ti ne znaš ni sama koliko si snažna, koliko ovom svijetu značiš,  koliko je tvoja sudbina važna... Zastani malo,  udahni.  Ugledaj samu sebe. Otvori vrata zrakama svoje svjetlosti... Predahni. Ti nosiš u sebi samo svoj svemir, satkan od raznobojnih nijansi života. Tvoje su niti sapletene s tuđim, Ti si Neponovljiva  kombinacija  vrednota... U njima sjajiš, njima se ponosi. I znaj- tvoj svemir ovom svijetu itekako doprinosi... Autor: Marija Grah, 27.10.2024.

Da je meni...

  Na tom svijetu, de sme mi? Sunce svijeti, dežđ curi. Pod oblukem ftić popijeva, sred dvorišća mačka zijeva. Izde jan ja dien pri kraju, ispod brajde sam kak f raju.  Da je meni tuj prespati, jutra snena ž njim si fkrasti... Autorica: Marija Grah, 1.5.2025. 

Petar Preradović, pjesma Mujezin: 'Sunce žarko sjeda I skoro će sjest. Stalna na tom svietu Samo miena jest.'

Hladno mi je.  Tišina u dvorištu bolnice.  6.14.  Sunce tek proviruje.  Vjetar puše.  Sjedim i gledam kako ljudi dolaze, prolaze, žure.. Pognutih glava, zabrinuta pogleda. Jedni u jaknama, drugi u sandalama.. Neobično.  I pomislim: nema pravila. Ni u čemu. Jednostavno, nema pravila. Sjedim šutke i mislim kako?.. Kako sam dospjela ovdje? Gdje sam krivo skrenula? Ili sam možda dobro skrenula, ali to još ne znam?  Ući ću u tu zgradu i osjećam- za mene će se sve promijeniti.  Vjetar i dalje puše. Ljudi i dalje prolaze. Ja i dalje šutke sjedim.. Toliko misli u glavi.. Sve ih ušutkavam stalno ponavljajući, kao vječitu mantru, 'sada i ovdje'.  I gledam oko sebe.. Svjesna da ću za koju minutu ući u mjesto 'bez pogleda'. Onaj osjećaj privremenog ulaska u kavez.  I već se unaprijed veseliš trenutku izlaska.. Ali znam, osjećam, duboko u sebi, više ništa neće biti isto..  I neka..  Neka ne bude...