Skip to main content

Prekrasna ženo..

 



Prekrasna ženo, 

Znam da se nikad nisi tako osjećala.

Uvijek si pronalazila mane na sebi i nikada sebi nisi bila dovoljno dobra,

ne onako kao druge oko tebe.

Šutjela si iako si imala što za reći.

Slušala si, iako si duboko u sebi osjećala da to ne želiš.

Podcjenjivali su te i u tome si pronašla inat da ideš dalje. I drago mi je da jesi.

Želim ti reći da ništa nije bilo uzalud, da su te tvoja upornost,

inat i pamet doveli do onoga što si smatrala svojim ciljevima!

Želim ti reći da je u redu predomišljati se, riskirati,

imati drugačije vizije svoje budućnosti,

hrabro ići naprijed unatoč okolini.

U redu je!

Ti si divna mlada žena!

Gledam tvoje slike i svjesna sam kako te nisam znala prihvatiti.

Nisam te znala voljeti. Ja sam jednostavno živjela s tobom, ne kroz tebe.

Nisam te dovoljno cijenila.

Dozvolila sam drugima da te definiraju. Ja nisam znala kako. Oprosti..

Obećajem da više neću postizati tuđe ciljeve,

neću pogledati u ogledalo i pronalaziti ti mane, neću dati na tebe, neću šutjeti..

Nas dvije možemo više, mnogo više.. 

Draga moja,

obećajem da neću skidati taj osmijeh s lica, da ću vratiti sjaj tvom duhu,

da ću zračiti energijom- baš kao onda.. 

Obećajem da više neću živjeti uz tebe nego s tobom. 

Više te neću tražiti u očima drugih..

Sad sam te konačno pronašla.. 


Comments

Post a Comment

Popular posts from this blog

Pesluhni..

Mieglo,  bielo,  gusto. Z nuožem ju rezoti mareš. Zeplalo sa funju husto, nič ne vijdiš kum ged sa ekranaš.  Tišino,  belino,  snieg ped škernjumi škripi,  a manje sa,  sume izde mule,  tok steji.. Pesluhni,  s firunjco, šušljo snieg fneduol. Pesluhni,  perhne ftič adzgeri , z hrausto ne buor.  Pesluhni,  mieglo šlojer spuščo. Med grunje je uopol,  ne snieg.  Fute tišine, fute beline, zospol je  noš  brieg.. 
Post a Comment
Read more

Bednjo v sarce..Šimekevo vijolino..

                                                                                                                Kokev je te mejki zvuk, ko sa te čuje, rezbijo muk? Pelajku, stihego prične, a te po vesele zefućne!  I tok ritem vudiro ko tečne v sarce diro! Fljetne eberne, kiklju zevarne. Lijeve po dasne se prigne, nuogo nuogu stigne.. Tuljike rodesti nejsi ko si ju sauki rod prejsi!  Ali sume muzikunt prouvi sauku žicu peznu i nuotu prof etprouvi.  Njegevi parsti tok žice glaudiju do cijelu družinu ne nuoge vobiju!  (u sjećanje na dragog Šimeka, njegovu violinu i sve naše trenutke radosti..) 
Post a Comment
Read more

Petar Preradović, pjesma Mujezin: 'Sunce žarko sjeda I skoro će sjest. Stalna na tom svietu Samo miena jest.'

Hladno mi je.  Tišina u dvorištu bolnice.  6.14.  Sunce tek proviruje.  Vjetar puše.  Sjedim i gledam kako ljudi dolaze, prolaze, žure.. Pognutih glava, zabrinuta pogleda. Jedni u jaknama, drugi u sandalama.. Neobično.  I pomislim: nema pravila. Ni u čemu. Jednostavno, nema pravila. Sjedim šutke i mislim kako?.. Kako sam dospjela ovdje? Gdje sam krivo skrenula? Ili sam možda dobro skrenula, ali to još ne znam?  Ući ću u tu zgradu i osjećam- za mene će se sve promijeniti.  Vjetar i dalje puše. Ljudi i dalje prolaze. Ja i dalje šutke sjedim.. Toliko misli u glavi.. Sve ih ušutkavam stalno ponavljajući, kao vječitu mantru, 'sada i ovdje'.  I gledam oko sebe.. Svjesna da ću za koju minutu ući u mjesto 'bez pogleda'. Onaj osjećaj privremenog ulaska u kavez.  I već se unaprijed veseliš trenutku izlaska.. Ali znam, osjećam, duboko u sebi, više ništa neće biti isto..  I neka..  Neka ne bude... 
Post a Comment
Read more