Skip to main content

Čežnje


Moje su čežnje baloni što lete. 

Olujnim noćima

svojim žarkim bojama prijete. 

U svakom je od njih 

plamičak, želja, strast. 

Tinja, 

rasvjetljuje nebo kojim putuje. 

I ima ih tako-

ne znam im ni broja-

stotinu il milijun, 

želja, 

čežnji 

i boja...

Sjaju njihovom tama se pokorila.

Svladana toplinom,

pozornicu im predala. 

Sad nebeskim svodom

baloni moji šeću, 

želje i čežnje bića mog

pretaču u sreću. 

Jer plamu u srcu ništa na putu nije, 

svakoj se prepreci 

on 

samo

nasmije.. 


Marija Grah, 20.12.2022.





Comments

Popular posts from this blog

Da je meni...

  Na tom svijetu, de sme mi? Sunce svijeti, dežđ curi. Pod oblukem ftić popijeva, sred dvorišća mačka zijeva. Izde jan ja dien pri kraju, ispod brajde sam kak f raju.  Da je meni tuj prespati, jutra snena ž njim si fkrasti... Autorica: Marija Grah, 1.5.2025. 

Pesluhni..

Mieglo,  bielo,  gusto. Z nuožem ju rezoti mareš. Zeplalo sa funju husto, nič ne vijdiš kum ged sa ekranaš.  Tišino,  belino,  snieg ped škernjumi škripi,  a manje sa,  sume izde mule,  tok steji.. Pesluhni,  s firunjco, šušljo snieg fneduol. Pesluhni,  perhne ftič adzgeri , z hrausto ne buor.  Pesluhni,  mieglo šlojer spuščo. Med grunje je uopol,  ne snieg.  Fute tišine, fute beline, zospol je  noš  brieg.. 

Bednjo v sarce..Šimekevo vijolino..

                                                                                                                Kokev je te mejki zvuk, ko sa te čuje, rezbijo muk? Pelajku, stihego prične, a te po vesele zefućne!  I tok ritem vudiro ko tečne v sarce diro! Fljetne eberne, kiklju zevarne. Lijeve po dasne se prigne, nuogo nuogu stigne.. Tuljike rodesti nejsi ko si ju sauki rod prejsi!  Ali sume muzikunt prouvi sauku žicu peznu i nuotu prof etprouvi.  Njegevi parsti tok žice glaudiju do cijelu družinu ne nuoge vobiju!  (u sjećanje na dragog Šimeka, njegovu violinu i sve naše trenutke radosti..)