Skip to main content

Ni Lika za se...



Kud baš Liku sam si zbrala?

Zakaj je Lika srce mi fkrala? 

Ni Lika za se. *

Lika zna mučat...

A opet- 

se veli.

Tišina njena 

biću 

mom 

godi. 

Ni Lika za se. 

Vetri ju surovi viju 

i zime duge biju.

Zime za tielo otpočinut, 

za duši vrata odškrinut.. 

Ni Lika za se. 

Pusta je i sirota, 

z nje ljudi bežidu- 

tak mi velidu...

Ma ja mislim da ona

na Velebitu gordo sedi, 

Gacku zelenu f dolini gledi, 

i prebira ljude svoje, 

samo pred njimi 

prostre 

se 

boje... 

Samo njim šume popievaju, 

rijeke bistre z dubine šepećeju, 

vietrek im mirise doma nosi,

cvetje se za njih ziba f rosi...

 Ni Lika za se...


* se- sve

Autorica: Marija Grah, 16.12.2022. 





Comments

Popular posts from this blog

Da je meni...

  Na tom svijetu, de sme mi? Sunce svijeti, dežđ curi. Pod oblukem ftić popijeva, sred dvorišća mačka zijeva. Izde jan ja dien pri kraju, ispod brajde sam kak f raju.  Da je meni tuj prespati, jutra snena ž njim si fkrasti... Autorica: Marija Grah, 1.5.2025. 

Pesluhni..

Mieglo,  bielo,  gusto. Z nuožem ju rezoti mareš. Zeplalo sa funju husto, nič ne vijdiš kum ged sa ekranaš.  Tišino,  belino,  snieg ped škernjumi škripi,  a manje sa,  sume izde mule,  tok steji.. Pesluhni,  s firunjco, šušljo snieg fneduol. Pesluhni,  perhne ftič adzgeri , z hrausto ne buor.  Pesluhni,  mieglo šlojer spuščo. Med grunje je uopol,  ne snieg.  Fute tišine, fute beline, zospol je  noš  brieg.. 

Bednjo v sarce..Šimekevo vijolino..

                                                                                                                Kokev je te mejki zvuk, ko sa te čuje, rezbijo muk? Pelajku, stihego prične, a te po vesele zefućne!  I tok ritem vudiro ko tečne v sarce diro! Fljetne eberne, kiklju zevarne. Lijeve po dasne se prigne, nuogo nuogu stigne.. Tuljike rodesti nejsi ko si ju sauki rod prejsi!  Ali sume muzikunt prouvi sauku žicu peznu i nuotu prof etprouvi.  Njegevi parsti tok žice glaudiju do cijelu družinu ne nuoge vobiju!  (u sjećanje na dragog Šimeka, njegovu violinu i sve naše trenutke radosti..)