Skip to main content

Na svom svoja

 



Kud voda je tekla

i opet će poteći,

žednom, stoljetnom koritu

nikada neće uteći!

Pa makar skretali je,

prelijevali,

potapali joj polja-

ona će opet,

u inat neljudima,

ostati NA SVOM SVOJA!

Rekoše da zbog vode,

u budućnosti,

ratovi će biti,

no priroda će pobrinuti se-

još će se ljudi pred njom kriti!

Kad navre, 

izbije,

naraste preko brana,

zaludu ljudske naprave-

poteći će

put mora slana!

Hoće li tada biti dosta?

Hoće li ikada čovjek stati?

Hoće li prestati

prirodi

vlast nametati?

Nije li u kamenu uklesano bilo

da između Ortoplina i Parentina

vrilo se 

dililo?

A vidi nas danas,

ni plemena dostojni nismo,

umislili neki da bogovi su,

njima ne vridi 

ni kamen

ni pismo! 

No trebali bi ipak

jednu stvar znati:

Nju vam nećemo

samo tako dati!


Marija Grah, 28. travnja 2023. 

Comments

Popular posts from this blog

Da je meni...

  Na tom svijetu, de sme mi? Sunce svijeti, dežđ curi. Pod oblukem ftić popijeva, sred dvorišća mačka zijeva. Izde jan ja dien pri kraju, ispod brajde sam kak f raju.  Da je meni tuj prespati, jutra snena ž njim si fkrasti... Autorica: Marija Grah, 1.5.2025. 

Pesluhni..

Mieglo,  bielo,  gusto. Z nuožem ju rezoti mareš. Zeplalo sa funju husto, nič ne vijdiš kum ged sa ekranaš.  Tišino,  belino,  snieg ped škernjumi škripi,  a manje sa,  sume izde mule,  tok steji.. Pesluhni,  s firunjco, šušljo snieg fneduol. Pesluhni,  perhne ftič adzgeri , z hrausto ne buor.  Pesluhni,  mieglo šlojer spuščo. Med grunje je uopol,  ne snieg.  Fute tišine, fute beline, zospol je  noš  brieg.. 

Bednjo v sarce..Šimekevo vijolino..

                                                                                                                Kokev je te mejki zvuk, ko sa te čuje, rezbijo muk? Pelajku, stihego prične, a te po vesele zefućne!  I tok ritem vudiro ko tečne v sarce diro! Fljetne eberne, kiklju zevarne. Lijeve po dasne se prigne, nuogo nuogu stigne.. Tuljike rodesti nejsi ko si ju sauki rod prejsi!  Ali sume muzikunt prouvi sauku žicu peznu i nuotu prof etprouvi.  Njegevi parsti tok žice glaudiju do cijelu družinu ne nuoge vobiju!  (u sjećanje na dragog Šimeka, njegovu violinu i sve naše trenutke radosti..)